Gustav Meyrink: biografija, kreativnost, filmska adaptacija djela

Jedan od najpoznatijih pisaca na prijelazu XIX-XX stoljeća - Gustav Meyrink. Ekspresionist i prevoditelj, primio je svjetsko priznanje zbog romana "Golem". Mnogi su znanstvenici s pravom to nazivali jednim od prvih bestselera 20. stoljeća.

Djetinjstvo i mladost

Budući veliki pisac rođen je 1868. u Beču. Njegov otac, ministar Carl von Hemmingen, nije bio oženjen glumicom Maria Meyer, pa je Gustav rođen nelegitimnim. Usput, Meyer je njegovo pravo ime, kasnije je uzeo pseudonim Meyrink.

Biografi zabilježili su zanimljiv detalj: pisac-ekspresionist rođen je 19. siječnja s poznatim američkim autorskim-mističnim američkim Edgar Allan Poe. U povijesti književnosti svojih zemalja igraju slične uloge.

Gustav Meyrink proveo je djetinjstvo s majkom. Biti glumica često je otišla na turneju, tako da je njegovo djetinjstvo prošlo stalno putovanje. Morao sam studirati u nekoliko gradova - Hamburgu, Münchenu, Pragu. Istraživači Meyrink napominju da je s majkom odnosa bila super. Zato je, prema mnogim književnim kritičarima, u njegovu djelu toliko popularan demonske ženske slike.

Pragu

Godine 1883. Meyrink je došao u Prag. Ovdje je diplomirao na trgovinskoj akademiji i dobio profesiju bankara. U ovom gradu Gustav Meyrink proveo je dva desetljeća, ponavljajući ga u svojim djelima. Prag za njega ne samo pozadinu, nego i jedan od glavnih likova u nekoliko romana, na primjer "Golem", "Walpurgis Night", "Anđeo zapadnog prozora".

Bilo je i jedno od ključnih događaja u životu pisca, napominju biografi. Pojedinosti o njemu mogu se naučiti iz priče "Pilot", objavljenom nakon njegove smrti. Godine 1892. Meyrink je pokušao počiniti samoubojstvo, doživljavajući duboku duhovnu krizu. Popeo se na stol, podigao pištolj i upravo pucao, dok je netko gurnuo malu knjigu ispod svojih vrata - "Život poslije smrti". Od pokušaja dijeljenja sa životom, on je u to vrijeme odbio. Općenito, mistične podudarnosti odigrale su veliku ulogu u životu i njegovim djelima.

Meyrink je bio fasciniran proučavanjem Teozofije, Kabale, mističnim učenjima Istoka i prakticiranom yogom. Potonji mu je pomogao da se nosi ne samo sa duhovnim, nego i fizičkim problemima. Pisac je cijeli život pretrpio od bolova u leđima.

bankarstvo

Godine 1889. Gustav Meyrink ozbiljno se bavio financijama. Zajedno sa svojim pratiteljem Christian Morgenstern osniva banku "Mayer i Morgenstern". U početku su stvari bile uzbrdo, ali pisac nije obavljao bankarsko poslovanje vrlo marljivo, posvećujući više pozornosti životu sekularnog dandy.

Na temelju porijekla pisac je istaknuo više puta, zbog toga je čak borio dvoboj s jednim časnikom. Godine 1892. g. Se oženio, gotovo odmah razočarao brakom, ali se rastao tek 1905. zbog zakonskih odgoda i inzistiranja žene.

Činjenica da je bankarstvo vrlo neuspješna postala je očigledna 1902. godine, kada je slučaj za uporabu spiritualizma i vještičenja u bankarskom poslovanju doveden u Myrinka. Proveo je gotovo 3 mjeseca zatvora. Optužbe su priznate kao klevetanje, ali ovaj slučaj i dalje je imao negativan utjecaj na njegovu financijsku karijeru.

Na početku književnog puta

Kreativna karijera Meyrink započela je 1903. s malim satiričnim pričama. Već u njima bilo je zapaženo zanimanje za misticizam. Tijekom tog razdoblja Gustav aktivno surađuje s praškastim neoromantistima. U proljeće je objavio svoju prvu knjigu "The Hot Soldier i druge priče", a kasnije i zbirku kratkih priča "The Orchid: Strange Stories".

Godine 1905. formalizira drugi brak - s Filominom Bernt. Putuju, počinju objavljivati satirički časopis. Godine 1908. treća je zbirka kratkih priča - "Wax figure". Književni rad za podršku obitelji ne može, tako da Meyrink počinje baviti prijevodima. U kratkom razdoblju uspijeva prevesti 5 knjiga Charlesa Dickensa. Prijevodi Meyrink bave se do kraja života, uključujući i veliku pozornost okultnim tekstovima.

Roman "Golem"

Godine 1915. najpoznatiji roman autora - Golem. Meyrink odmah prima europsku slavu. Rad se temelji na legendi o židovskom rabinu koji je stvorio glineni čudovište i oživio je uz pomoć kabalističkih tekstova.

Aktivnosti se odvijaju u Pragu. Pripovjedač, čije ime ostaje nepoznato, nekako pronađe šešir nekih Atanasius Pernata. Nakon toga, junak počinje vidjeti neobične snove, kao da je on isti Pernath. Pokušava pronaći vlasnika kape. Kao rezultat toga, uči da je to kamenolovac i restaurator, koji je živio prije mnogo godina u Pragu, u židovskom getu.

Roman je bio ogroman uspjeh diljem svijeta, dosegnuvši rekord za tu cirkulaciju od 100 tisuća primjeraka. Popularnost djela nije bila otežana čak ni prvim svjetskim ratom, koji je tada izbio, te činjenicom da se radovi koji nisu hvalili oružje u to vrijeme nisu uspješno koristili u Austro-Ugarskoj.

Od njemačkog na ruski, Golema je prevodio slavni sovjetski prevoditelj David Vygodsky 1920-ih i 1930-ih.

Prvi glasni uspjeh donio je Mirinkovu popularnost i kasnije romane, ali nisu izdani u takvom velikom izdanju. "Zeleno lice" ugledalo je svjetlo od 40 tisuća primjeraka.

Uspjeh u kinu

Nakon što je roman "Golem" postao popularna verzija knjiga Meyrinka. Prvi koji je ovu temu prenio na veliki ekran bio je njemački redatelj Paul Wegener 1915. godine. Valja napomenuti da ih samo izvorna legenda povezuje s romanom Meyrinka. Iako je moguće da je ova knjiga nadahnula snimatelja. Uloga Golema odigrala je sam Wegener. Kao rezultat toga, stvorio je cijelu trilogiju o glinenom čovjeku. Godine 1917. slika "Golem i plesačica", a 1920. "Golem: kako je došao na svijet". Nažalost, prvi se film još uvijek smatra gubitkom. Spremaju se samo oko 4 minute vremena zaslona. Ali zahvaljujući Wegener Golemu postao je prepoznatljiva kinematografska slika.

Verzije zaslona Meyrinkovih knjiga ne završavaju tamo. Godine 1936. objavljen je film "Golem" u Čehoslovačkoj. Meyrink je cijenio rad redatelja Juliena Duviviera. Godine 1967. doslovno je roman prikazao francuski redatelj Jean Kershbourne. Godine 1979. poljski redatelj Peter Shulkin okrenuo se istoj temi.

"Zeleno lice" i "Noć Walpurgis"

Na valu uspjeha pojavljuju se još nekoliko djela takvog autora kao što je Gustav Meyrink: "Green Face" i "Walpurgis Night". U trećem romanu austrijskog impresionista, akcija se ponovno odvija u Pragu, tijekom Prvog svjetskog rata. "Walpurgis Night" napisana je u grotesknom obliku, opet ima puno misticizma, ezoterizma. Autor se rugaju austrijskim građanima i dužnosnicima.

U središtu pripovijesti su dva para likova. Laboratorijski laboratorij za život s ljubavnicom koja je sišla u siromaštvo kao prostitutka, i mladi glazbenik Ottakar, zaljubljen u nećakinju grofice Zagradke, čiji je ilegalni sin i sam.

Glavna akcija se odvija na Walpurgisovoj noći, kada se, prema vjeri, uobičajena pravila prestanu djelovati, otvaraju se vrata između našeg svijeta i drugog svijeta. Pomoću ove metafora, Gustav Meyrink, čija biografija je usko povezana s Prvim svjetskim ratom, pokušava objasniti sve strahote rata i narednih revolucija.

Vrhunac je krvava bitka, kao da potječe iz platna Hussitova rata. Kasnije, istraživači su smatrali "noć Walpurgis" kao upozorenje. Činjenica je da je točno u Pragu točno godinu dana kasnije bilo nazočnih nacionalnih govora, što ih je snažno potisnula carska vojska.

U Rusiji je "Walpurgis Night" postala popularna 1920-ih godina. Mnogi književni kritičari čak vjeruju da je Archibald Archibaldovich iz Bulgakovog romana "Učitelj i Margarita", ravnatelja restorana u Griboedovoj kući, otpisan od gospodina Bzdinka, vlasnika konobe "Zelena žaba" u Meyrinku.

Novine Meyrinka

Godine 1921. Meyrink objavljuje roman The White Dominican, koji nije bio široko objavljen i 1927. objavio svoj posljednji veliki posao, Anđeo zapadnog prozora. U početku su ga kritičari hladno reagirali, prijevod na ruski pojavio se tek 1992. zahvaljujući Vladimiru Kryukovu.

Novel se razvija istodobno u nekoliko semantičkih slojeva. Imamo Beč 1920-ih godina. Središnji lik pripovijedanja je sljedbenik i potomak John Deea, prave velškog učenjaka i alkemičara iz 16. stoljeća. U svojim rukama pada na djela pretka. Njihovo je čitanje prožeto važnim događajima u osobnom životu protagonista. Sve to je simbolično i korelira s biografijom samog Ivana Deea.

U ovom romanu osjeća se utjecaj ruske književnosti. Neki se heroji vraćaju na likove Dostojevskog i Andrejja Belyja.

Znakovi Meyrinkovog stila

Značajke Meyrinkovog stila dobro su se pratile u svom najnovijem romanu. U svom središtu je alkemički simbol svetog braka. Postoje dva podrijetla - mužjaci i žene, koji se ujedinjuju u jednoj cjelini u glavnom liku. Sve to sliči na Carl Jungovu doktrinu o psihoanalitičkoj interpretaciji simbolizma alkemičara. Rad sadrži veliki broj referenci na alkemiju, kabalističku i tantričku učenja.

Smrt pisca

Gustav Meyrink, čije su knjige do danas popularne, umro je u dobi od 64 godine. Njegova smrt je usko povezana s tragedijom Fortunatovog sina. U zimi 1932. godine, 24-godišnji mladić ozbiljno je ozlijeđen, skijao i bio je za život chained u invalidskim kolicima. Mladić nije to trpio i počinio samoubojstvo. U istoj dobi, kada je njegov otac pokušao to učiniti, ali Meyrinka Sr. je tada spašen tajanstvenim pamfletom.

Pisac je preživio sina oko 6 mjeseci. 4. prosinca 1932., odjednom je umro. To se dogodilo u malom bavarskom gradu Starnbergu. Pokopan je pokraj svoga sina. Na grobu Meyrinka nalazi se bijeli nadgrobni spomenik s latinskim natpisom za vivo, što znači "živjeti".

U Rusiji je Meyrink dugo bio zabranjen, posebno tijekom sovjetske ere. Nakon raspada SSSR-a većina njegovih djela prevedena je na ruski jezik i objavljena.