Položaj autora u bajci. Položaj autora u bajkama Krylov

Bajka je kratka priča, najčešće u stihu, u kojoj je postavljen alegorijski smisao. Glumci u njemu najčešće su životinje.

Nastanak bajke

Smatra se da su se bajke pojavile u drevnoj Grčkoj u 6. i 5. stoljeću. Prije Krista. E., Njihov je kreator Eesop. Pod imenom ovog legendarnog fabulističkog alegorijskog govora često se naziva "aesopijski jezik".

Distribucija novog žanra u Rusiji i inozemstvu

U 1. stoljeću poslije Krista, Efejske bajke prevedene su u poetsku formu na latinskom jeziku Phaedrus. Kasnije su počeli koristiti širok raspon pisaca - od Lafontaine do Krylova, a bajke su često posuđene od Eesopa.

U našoj zemlji ovaj je žanr rasprostranjen od sredine 18. stoljeća. A. Cantemir je bio prvi domaći autor koji je pisao pjevačice u tridesetima 18. stoljeća. Kasnije su djelovali i drugi ruski autori: M. V. Lomonosov, V. K. Trediakovsky, A. Sumarokov. Međutim, najpopularniji i najpoznatiji fabulist u našoj zemlji s pravom se smatra IA Krylov.

Značajke Krylovovih bajki

Krylov je odlučio da se obraća ovoj bajci, jer je to bio najpopularniji, najvjerniji žanr. Kad je pisac pitao zašto ga je izabrao, odgovorio je da je bajka jasna svima, "čitaju i sluge i djeca". Ova vrsta književne kreativnosti odavno je bila osobito blizu pjesništvu ljudi, imala solidnu osnovu u ruskoj fikciji. Bajka je povezana s izrecima i izrekom, napisanim na jednostavan i jasan jezik, uči svakodnevnu mudrost i moralu - sve to čini omiljenim žanrom među ljudima. Koji je autorov stav u priči? Odgovor na ovo pitanje nudi ovaj članak.

Satira u Krylovovim bajkama

Satirika koju je koristio Krylov, prekrivena alegorijom, bio je usmjeren na otkrivanje problema i "čireva" ne samo društva u kojem je živio Ivan Andreevich, već i cijelog sustava temeljenog na vlastitom interesu i privatnom vlasništvu. Satirski poticaj svoje bajke podiže vječne teme podmićivanja, zlostavljanja, pohlepe, neznanja aparata moći.

U svojim je djelima Krylov primijenio poseban sustav alegorija i savjeta, nazvan "engleski jezik". Služila je prikriti satiricu. Čitajući djela fabulista, savršeno razumijemo da Lions, Donkeys, Wolves and Foxes nisu samo apstraktne alegorije i bajkovit likovi, već konkretni likovi povijesti. Međutim, satirična značenja i autorova pozicija u bajci su uvijek mnogo širi od okolnosti koje su korištene kao osnova za stvaranje ove ili one usporedbe. Zato već dugi niz godina djela ovog fabulista ostaju relevantna, njihova politička oštrina danas nema sumnju, ali dobiva nove usporedbe.

Položaj autora u bajci "Vuk i Jaganjac"

Krylov je uvijek obranio potlačene ljude od nasilja i samovolje onih koji su bili na vlasti - pohlepni i snažni vladajući klupi.

Na primjer, u djelu "Vuk i Jaganjčica" izravan tekst izražava poziciju autora u bajki: "Snažna uvijek bespomoćna krivnja!" Slaba i stidljiva janjetina pretvara se u plijen Wolf samo zato što je potonji gladan. Ova je bajka jedna od rijetkih koja počinje moralnošću i ne završava s njom. Krylov odmah kaže što je značenje ove priče. Janje ne može dokazati ništa gladnom Wolfu. A potonji bi bilo korisno razmisliti o mogućnosti da dođe čas kad će se susresti sa silom koja ga nadmašuje. Kako će se onda onda ponašati? Kako je Janje? Slika Jaganjca personificira potlačene ljude kao cjelinu, njihov nedostatak prava i nemoći. Glavni autorov stav u Krylovovoj bajci "Vuk i Jaganjac" razumljiv je čak i djetetu.

Politički smisao

Takva nepravda, nasilje i bezakonje, koje su počinili nad siromašnim ljudima, državama i slugama, Ivan Andrejevich više puta je osudio i osudio u svojim djelima. Ovo je autorova pozicija u bajci "Svinjska pod hrastom", u djelima "Vukovi i ovce", "Varalica ovce", "Seljaci i rijeka", itd. Ali treba napomenuti i da je ismijavanje preda, bezakonja cjelokupnog društvenog sustava koji je pridonio nepravednoj Prisutnost mase, Krylov nije vidio izlaz iz ove situacije, jer je smatrao da otvoreni prosvjed ne bi pomogao. Ovo je autorov stav u bajci. Krylov je uvijek ispitivao značenje takvog prosvjeda, on je smatrao da je to jednostavno nemoguće.

Smijući se svim liberalnim inicijativama vlade, razotkrivajući ih u obliku životinjskog susreta, sazvane kako bi saznali više o Wolfu, koji je sanjao o tome da postane starješina ovaca, Ivan Andreevich primjećuje da je to mišljenje ovčjih ovaca na ovom "sastanku" i "zaboravio" naučiti (" Svjetski susret "). Tada dolazi bolan zaključak - ako moć pripada "beskrupuloznim ljudima", u bilo kojem redoslijedu možete pronaći trik da učinite "vještinu" gdje god žele.

Prema nepravdi i bespravnosti, prema fabulistu, rezultat je ne samo izopačenih prijetnji već i političkog sustava na čelu cara. Ovo je autorov stav u bajkama Krylov. Stoga ima toliko mnogo radova posvećen caru Leu, čija slika i djela jasno upućuju na Aleksandra I i njegove reforme.

"Riblji ples"

Ovdje valja istaknuti, prije svega, bajku "Fish Dance". Ona priča priču o caru Leu, koji je, kao odgovor na pritužbe na nepoštivanje zakona, odlučio otići i vidjeti postojeće postupke. Na putu je upoznao seljaka, koji će graditi vatru i pržiti ribu ulovljenu u vodi. I Levovom pitanju o tome što on ovdje radi, Muzhik insolente odgovara da je "starostoy nad ljudima vode" i došao ovamo čestitati caru po dolasku.

Lijenost starješine pogodio je metu, a Car-Lev ne osuđuje ovaj Muzhik zbog zlouporabe položaja, ali samo vjerujno sluša svoj lažljivi govor o tome kako brine o potrebama svog naroda. Jasno je pogađao autorovu poziciju u bajci - aluzija Aleksandru I., koja je voljela putovati diljem zemlje i slijepo vjerovala u sve što su njegovi zaštitnici rekli na terenu.

Slične su sličnosti zabilježene čak i u vladinim krugovima koji su zabranili bajku i dopustili da bude objavljen samo pod uvjetom da je Leo opisan kao pravedan sudac za sudbinu naroda. Međutim, značenje bajke je mnogo širi nego jednostavno otkrivanje određenog suverena. Krylov je htio pokazati situaciju koja je karakteristična za cijeli društveni sustav, kada se car temelji na njegovim guvernerima i ravnodušan je prema teškoćama i oduzimanju naroda.

"Obojene ovce"

U slomljenoj "Olovka u boji" Ivan Andrejjevich, koji nije manje otrovno sarkastičan na adresi Aleksandra I, osuđuje njegovu izmišljotinu, kroz koju se teško i podmuklano oslobađa slobodnih misli, dok licemjerno izražava suosjećanje sa svojim žrtvama! Položaj autora u bajci je vrlo transparentan, pa je zbog političkih razloga također zabranjen, objavljen je tek nakon Krylovove smrti.

Ivan Andreevich, ismijavajući okrutnu arbitrarnost i arbitrarnost suverena i njegove pratnje, nije se podigao protiv ovog vrlo nepravednog sustava, protiv monarhije kao takvog, ali je preferirao da ostane na odgojno-obrazovnoj osnovi, vjerujući da bi monarhija mogla biti iskrena pod uvjetom da mudrac vlada I pravedan suveren. Kao pravi prosvjetitelj, pokušao je unaprijediti postojeći sustav obrazovanjem mase. Autorovo stajalište u Krylovovim bajkama uvijek je otvoreno, premda alegorijski.

Odgojna funkcija bajki

Krylov govori u svojim bajkama ne samo kao satirist koji se bori protiv nesavršenosti državnog sustava. Bio je uvjeren da nastava može promijeniti ljudske navike na bolje, stoga u njegovim djelima uvijek postoji moralnost. Ivan Andreevich osuđuje ispraznost, besposlenost, lijenost, neznanje, hvalisanje, licemjerje, pohlepu, kukavičluk, pohlepu. On ismijava ne samo one koji su pokušali profitirati na tuđe troškove, već i sve mamce i širenje.

Kao primjer, možemo navesti Trishku, koji je smiješno preoblikovao svog kaftana (Trishkin Kaftan), Millera, čija je nemara dovela do činjenice da je imao '' odlagalište vode '', Medvjeda, koji je bio nesposoban za rad i zbog toga je uništio puno breza, Hazel i brijest.

"Slon i Moska"

U bajci "Slon i Moska" slika pas simbolizira ljude koji se vole oglašavati, iako u stvarnosti ništa nije postignuto. Slika Slonova prenosi veličinu i važnost osobe koju personificira. Ovo je autorov stav u Krylovovoj bajci "Slon i Moska". Slonovi se ne zanima tko se pred njim baca, laje, gazi rep. Govoreći o Shavki, Moska ju je obavijestila da je, iako se lažira na Slonu, zapravo njezini napori nisu usmjereni prema njemu - oni su usmjereni na druge pse. Zato ih želi dojmiti na njima, pokazati da se ne boji nikoga, ni Elephanta. Iznenađujuće, u životu, takva sredstva mogu zaista postići cilj. Krylov je uspio pokazati koliko je smiješno i smiješno naporima Moske i koliko glupi psi koji ga okružuju, prihvaćaju taj trik u nominalnoj vrijednosti. Autorova pozicija u bajci "Slon i Moska" jest da, iako ljudi poput Moska često uspijevaju stvoriti zujanje oko sebe, mudri uvijek shvaćaju što vrijedi.

"Picky nevjesta"

U bajci "Picky Bride" Ivan Andreevich uspio je u nekoliko točnih poteza opisati vrlo tipičan i istinit lik. "Prekrivna" nevjesta je napeta i kapriciozna. Ona postavlja zahtjeve za njezine zaručnice temeljene na neizgovorenim propisima sekularnog društva koje smatra da je brak kao pogodba. Za takvu mladenku čak i "prestižni" kandidati nisu "groomsmen, već grooms". To zahtijeva da ga potencijalni mladoženja vole i ne usuđuju se ljubomoriti, odnosno potpuno osloboditi moralnih obveza.

U bajkama Krylovovih glasova raznih klasa i društvenih slojeva, od kojih svaki ima svoje intonacije i boje, značajke govora. Fabulist je prikazao predstavnike mnogih zanimanja, različitih položaja u društvu: seljaci, zemljoposjednici, trgovci, filistini, pastiri, šatorari itd. Neki od njih koriste profesionalnu terminologiju. Na primjer, u bajci "Merchant", junak u svom govoru upotrebljava profesionalne slangove riječi, kao i malograđanski narodni ("kraj", "saonice", "osigurač", "trač" itd.). Međutim, slični primjeri u Ivanu Andrejevichu i dalje su rijetki, uglavnom koriste nacionalni jezik, bogatstvo koje se postiže korištenjem različitih oblika i frazeologije.

Krylov jedan od prvih koji zaslužuje svjetsku slavu (što znači pisaca). Mnoge njegove bajke tijekom života Ivana Andrejevića prevedene su na europske jezike. Sada su poznati i voljeni od strane mnogih naroda u CIS, govoreći više od pedeset različitih jezika. Krylovove bajke čitaju i odrasle osobe i djeca.