Glavne značajke književnog jezika

Književni jezik je oblik postojanja nedialektnuyu (podsustava) nacionalnog jezika, karakteriziraju određene značajke. To uključuje šifriranje, normativni, stilska diferencijacija, polivalentnu i visok ugled u zajednici, među svojim zvučnicima.

U ovom članku ćemo pogledati znakove književnog jezika, njegove funkcije, kao i samom konceptu, njegovim svojstvima i definicije.

Književni jezik je glavni alat koji caters za potrebe društvenih medija komunikacije. On je za razliku od ostalih, koji nisu kodificirani podsustava - narječja, urbanog žargona (drugim riječima - urbani koine), kao i društvenom i profesionalnom žargonu.

Dva načina definiranja koncepta

Književni jezik kao koncept može se odrediti prema jezičnim značajkama koje su inherentne u ovom podsustavu nacionalnom jeziku, kao i kroz razgraničenje ukupnosti ljudi koji su nosioci ovog podsustava, odvojio od ukupne mase govornika ovog jezika. Porijeklo - lingvističke metode određivanja, a drugi - sociološki.

Književni jezik s gledišta V. V. Vinogradova

S točke gledišta VV Vinogradov, književni jezik je zajednički jezik u kojem postoji pisani određene ljude ili neke od njih. To jest, to uključuje jezik svih kulturnih manifestacija, sve izraženo samo pisati, ali ponekad usmeno, kao i književnosti, novinarstva, znanosti, pisanje i svakodnevne komunikacije, školovanje, službeni i poslovnih dokumenata. Stoga se razlikuju oblik kao oralno-govorni i pisani-knjige.

Različiti uvjeti koji se odnose na taj pojam

Izraz je povezan u svom podrijetlu s pojmom kao što su „knjige”, te u razumijevanju etimološkom smislu da se temelji na „pismo”, koja se nalazi na pismu. U skladu s tim, što je pisano jezikom. Doista, ako uzmemo u obzir jezik u srednjem vijeku, samo ćemo govoriti o jeziku književnosti, tekstove zajedno s književnu svrhu. Ostali znakovi književnog jezika proizlazi iz ove definicije s pojmom, dakle, čini se da je jasno i logično.

Slojevita na temu raznolika termini su, u stvari, samo je pokušaj da se iz slijepe ulice formalne logike: konceptualne znakovi pripadnosti nagrađen za postojeće objekte, a on se određuje kroz njih. Znakovi književnog jezika smatrat će se kod nas u nastavku.

Književni jezik u funkciji nacionalnog

Od mnogih definicija najprikladniji je definirati kao funkcija na nacionalnom jeziku. Tj književno - to je samo neka vrsta uporabe ruskog jezika, a ne odvojeno, neovisno jezik. Ovo razumijevanje je u skladu sa znanstvenom tradicijom, to je određena povijesnog pristupa analizi književnog jezika. U isto vrijeme, ovo tumačenje objašnjava prisutnost i razvoj različitih sfera „kulturne govora”, kako je opravdano postojanje književnog jezika kao izraza. U stvari, potonji je jedini oblik postojanja nacionalnog (državnog) jeziku, ne samo govor u užem smislu te riječi. Tijekom vremena, razgovorni oblici sve zamjenili razvoju „kulturni”, izbor jezičnih oblika kao razvijene strukture jezika, a glavni sadržaj povijesnog procesa.

Glavne značajke književnog jezika će biti objašnjeno u nastavku. Sada ćemo reći nekoliko riječi o jezičnim funkcijama.

Multifunkcionalnost ruskog jezika

Pojam i obilježja književnog jezika su izvedeni iz njegovih funkcija. Bilo je dovoljno razvijen jezik ima dva glavna vrsta svrhu korištenja: Live govorni jezik i pisani jezik. Razgovorni govor mi majstor od djetinjstva. Razvoj druga vrsta javlja se kontinuirano tijekom cijelog života i ljudskog razvoja, sve do svoje starosti.

Ruski jezik danas je multi-funkcionalni, koji se koristi u mnogim različitim područjima ljudskog djelovanja. Funkcionalno razlikuju i sredstvo književnog jezika (gramatika, vokabular). Uporaba jezika ovisi o vrsti komunikacije. U književnom jeziku (znaci ruskog književnog jezika, naći ćete u nastavku), postoje dvije glavne funkcionalne varijante: knjiga i govora. U skladu s tim, u knjizi ističe i govorni jezik. U govoru, postoje tri stilova izgovora: Osnovna, neutralne i kompletna.

Glavni imovine, koja karakterizira književnog jezika - sposobnost da se pohraniti tekst i na taj način služi kao sredstvo komunikacije između različitih generacija.

Njegove brojne funkcije, kao i znakovi, pravila književnog jezika, oni postaju sve složeniji s razvojem društva.

Glavnu ulogu književnog jezika

Od ostalih vrsta koje su uočene na nacionalnom jeziku (socijalne i teritorijalne dijalekti, svakodnevni, žargona), to je standardni jezik uvijek je igrao važnu ulogu. On obuhvaća najbolje načine za imena objekata i pojmova, izraza emocija i misli. Postoji stalna interakcija između njih i druge vrste jezika, kolokvijalnom. Kolokvijalno se najjasnije očituje.

Dakle, književni jezik je temelj naše kulture govora, kao viši oblik postojanja na nacionalnom jeziku. To se koristi u medijima, obrazovanju, književnosti i kulture. On služi raznim sferama ljudske djelatnosti: znanost, politika, službeni-poslovne komunikacije, zakone, međunarodne, socijalne interakcije, televizija, tisak i radio.

Znakovi književnog jezika

Od samog pojma razumijemo. Sada obratite pozornost na glavne značajke književnog jezika. Ova stabilnost (tj stabilnost), ručke (jer to je jezik koji je bio tretiran od strane raznih majstora riječi: znanstvenika, pjesnika, pisaca, javne osobe), mora za sve ljude koji su izvorni govornici, prisutnost određenih funkcionalnih stilova, kao i normalizacije. Ovdje su najvažnije značajke književnog jezika.

normalizacija

Normalizacija je prilično siguran način izražavanja, koji odražava povijesno određene obrasce razvoja književnog jezika. Ova značajka se temelji na samoj jezičnog sustava, osigurati najbolje primjere književnih djela. Normalizirana način izražavanja pogoduje obrazovani dio populacije. Kao skup određenih pravila korištenja riječima, pravilo je potrebno za očuvanje integriteta nacionalnog i razumljivim jezikom, kako bi se prijenos informacija s jedne generacije na drugu. Ako ne postoji u jeziku može doći do takve promjene, što je rezultiralo žive u različitim dijelovima naše zemlje, ljudi više ne bi razumjeli jedno drugo.

Ručke i kodifikacija

Znakovi književnog jezika također se tretiraju i šifriranje. Ručke se pojavljuju kao rezultat odabira i ciljano, sve najbolje što je u njemu. Rješavanje to je učinjeno kroz korištenje nacionalnom jeziku, kao rezultat istraživanja provedena od strane javnih osoba, znanstvenika i lingvista.

Kodifikacija znači nepropusnost svojih normi u znanstvenoj literaturi. Izražava se u prisutnosti odgovarajućih gramatike rječnika i drugih knjiga koje sadrže pravila o tome kako koristiti jezik.

Ovi znakovi književnog jezika također je vrlo važno.

ostali znakovi

Znak stilske različitosti podrazumijeva prisutnost mnogih funkcionalnih stilova.

Književni jezik je također čest, a karakterizira prevlast relevantnih običaja, jesti i mogućnosti jezičnog sustava.

Pregledali smo glavne značajke ruskog književnog jezika. Jedan od glavnih problema govora kulture je njegova zaštita, kao i njegova pravila, jer književni jezik ujedinjuje cijeli narod jezično. Glavna uloga u njoj stvara uvijek spada u napredne dio populacije.

Što bi trebao biti standardni jezik?

Dakako književni jezik treba razumjeti sve, kao što bi trebao biti u mogućnosti da vidim sve članove društva. On bi trebao biti tako razvijeni da bi mogli služiti glavne sfere ljudskog djelovanja. Važno je promatrati govor leksičke, gramatičke i aktsentologicheskie izricanja norme jezika. Stoga je glavni izazov za lingviste, je razmatranje novog, čini se u književnom jeziku, iz perspektive svog skladu s općim tendencijama razvoja jezika, kao i optimalnim funkcionalnim uvjetima.

Točniji i ispraviti, nego ona postaje sve više pristupačne za razumijevanje što to lijepo i izražajno, veći učinak na čitatelja ili slušatelja. Za izražavanje lijepo i pravilno, morate slijediti određene zakone logike (dokaza, sekvenca), kao i norme književnog jezika, jedinstvu stila, voditi brigu o eufonije, kako bi se izbjeglo ponavljanje.

Glavne značajke izgovora književnog ruski jezik razvijen na temelju centralnih ruskih dijalekata, njihovim fonetike. Danas, pod normalizira tlak, literarne dijalekti uništena.