Fetove lyrics. Značajke poezije i filozofskih stihova Feta

23. studenoga 1820. godine u selu Novoselki, u blizini Mtsenska, obitelj Carolina Charlotte Fet i Athanasius Neophytovich Shenshin rođena je velikom ruskom pjesniku Afanasy Afanasyevich Fet. Njegovi su roditelji bili u braku bez pravoslavnog obreda u inozemstvu (pjesnikova majka bila je luteranska), zbog čega je brak, legaliziran u Njemačkoj, proglašen nevažećim u Rusiji.

Odbacivanje plemenitog naslova

Kasnije, kada je svadba održana na pravoslavnom obredu, Afanasy Afanasevich već je živio pod majčinskim imenom - Fet, smatrajući njezino nelegitimno dijete. Dječak je lišen osim imena svoga oca i naslov plemstva, ruskog državljanstva i prava nasljedstva. Za mladića već dugi niz godina, najvažniji životni cilj bio je povratiti prezime Shenshin i sva prava povezana s njom. Tek je u starosti bio u mogućnosti to postići, vraćajući se nasljednom plemstvu.

trening

Budući je pjesnik 1838. godine u Moskvu ušao u ploču profesora Pogodina, au kolovozu iste godine upisao se u verbalni odjel na Sveučilištu u Moskvi. U obitelji njegovih prijatelja razreda i prijatelja Apollona Grigorieva, živio je svoje studentske godine. Prijateljstvo mladih pridonijelo je stvaranju zajedničkih ideala i pogleda na umjetnost.

Prvi uzorci olovke

Athanasius Afanasevich počinje stvarati poeziju, a 1840. objavljena je objavljena pjesnička zbirka pod naslovom "The Lyrical Pantheon". U tim pjesmama jasno su čuli odjek pjesničke kreativnosti Jevgenija Baratynskog, Vasily Zhukovskog i Ivana Kozlova. Od 1842, Afanasy Afanasyevich stalno tiskan u časopisu "Otechestvennye zapiski." Vissarion Grigorievich Belinsky već je 1843. godine napisao da svi žive u Moskvi pjesnici Fet "svi nadareni", a poezija ovog autora povezana je s djelima Mikhail Yurievich Lermontov.

Potreba za vojnom karijerom

Fet je težio književnoj djelatnosti svim srcem, ali nestabilnost materijalne i društvene situacije natjerava pjesnika da promijeni svoju sudbinu. Athanasius Afanasevich 1845. godine ulazi u neovisan časnik u jednoj od pukovnija u provinciji Kherson, kako bi mogao dobiti nasljedno plemstvo (pravo na koje je dao položaj višeg časnika). Izoliran iz književnog okruženja i gradskog života gotovo se prestaje tiskati, i zato što zbog pada potražnje za poezijom časopisi ne pokazuju zanimanje za njegove pjesme.

Tragičan događaj u osobnom životu Feta

U godinama Khersonja došlo je do tragičnog događaja koji je unaprijed odredio osobni život pjesnika: u požaru je umro njegov dragi - Marija Lazić, djevojka koja nije bila dowager, na koju se nije usudio udati zbog siromaštva. Nakon Fetovog odbijanja, došlo joj je do čudnog događaja: haljina je uhvatila Marijinu svijeću, utrčala je u vrt, ali se nije mogla nositi s gubljenjem odjeće i gušila se u dimu. To bi se moglo sumnjati na pokušaj djevojke da počine samoubojstvo, a Fetova poezija odjekuje ove tragedije dugo će zvučati (npr. Pjesma "Kad čitate bolne linije ...", 1887).

Ulaz u Lejb-gardu Ulan pukovniju

Godine 1853. došlo je do oštrog skretanja u sudbini pjesnika: uspio je ući u gardu, ulansku pukovniju koja se nalazila u blizini St. Petersburga, čuvara života. Sada Afanasiy Afanasyevich dobiva priliku da posjeti glavni grad, nastavi svoju književnu djelatnost, počne redovito objavljivati poeziju u Sovremenniku, Russkim Vestnik, Otechestvennye zapiski i The Library for Reading. Nalazi se s Ivanom Turgenevom, Nikolaj Nekrasovom, Vasily Botkinom, Alexanderom Druzhininom - urednicima Sovremennika. Ime Fet, već pola zaboravljeno, ponovno se pojavljuje u pregledima, člancima, kroniku časopisa, a od 1854. objavljene su njegove pjesme. Ivan Sergejevich Turgenev postao je mentorom pjesnika i 1856. godine pripremio novo izdanje njegovih djela.

Sudbina pjesnika 1856.-1877

U službi Feta bio je nesretan: svaki put su pravila za dobivanje nasljednog plemstva postala teža. Godine 1856. napušta vojničku karijeru i nije postigao svoj glavni cilj. U Parizu 1857. godine, Athanasius Afanasievich se oženio kćeri bogatog trgovca Maria Petrovna Botkina i stekla je posjed u okrugu Mtsensk. U to je vrijeme gotovo da nije napisao poeziju. Kao zagovornik konzervativnih stavova, Fet je oštro negativno opazio ukidanje kmetstva u Rusiji, a od 1862. godine redovito je objavio eseje u "ruskom Heraldu", izlažući zemljovlasnika nakon reforme s gledišta vlasnika stanodavca. Godine 1867.-1877. Služio je kao pravda mira. Godine 1873. Afanasiy Afanasevich napokon dobiva nasljedno plemstvo.

Sudbina Feta u 1880-ima

U književnosti, pjesnik se vraća tek 1880-ih, nakon što se preselio u Moskvu i postao bogat. Godine 1881. ostvaren je njegov stari san - stvorio je prijevod svog voljenog filozofa Arthura Schopenhauera "Svijet kao volja i zastupljenost". Godine 1883. objavljen je prijevod svih djela pjesnika Horace, koju je započeo Fet u svojim godinama studija. U razdoblju od 1883. do 1991. godine objavljuje se izdavanje četiri izdanja zbirke pjesama "Večernja svjetla".

Feta Lyrics: Opće značajke

Poezija Afanasii Afanasievich, čiji je izvor romantična, je, kao da je, povezujuća veza između djela Vasily Zhukovskog i Aleksandra Bloka. Kasne pjesme pjesnika gravirale su prema tradiciji Tyutcheva. Glavni tekstovi Feta su ljubav i krajolik.

Tijekom 1950-1960-ih, tijekom formiranja Afanasije Afanasievicha kao pjesnika, Nekrasov i njegovi pristaše - apologi koji hvale javnost, gotovo su doslovno dominirali građanski ideali poezije. Dakle, Afanasy Afanasevich sa svojim radom, možemo reći, malo nepravodobno. Značajke Fetovih tekstova nisu mu dopustile da se pridruži Nekrasovu i njegovoj skupini. Uostalom, prema predstavnicima civilne poezije, poezija mora nužno biti aktualna, ispunjavajući propagandistički i ideološki zadatak.

Filozofski motivi

Filozofski tekstovi Fet prožima cijeli svoj rad, odražava se u krajoliku i ljubavnoj poeziji. Iako je Afanasy Afanasevich čak postao prijatelj s mnogim pjesnicima Nekrasovog kruga, tvrdio je da umjetnost ne bi trebala biti zainteresirana za ništa drugo osim ljepote. Samo je u ljubavi, prirodi i umjetnosti (slika, glazba, skulptura) pronašao trajnu sklad. Filozofski tekstovi Feta nastojali su se kretati što je više moguće od stvarnosti, razmatrajući ljepotu koja nije uključena u ispraznost i gorčinu svakodnevnog života. To je dovelo do usvajanja Athanasius Afanasievich 1940-ih romantične filozofije, a 1960-ih - takozvanu teoriju čiste umjetnosti.

Prevladavajuće raspoloženje u njegovim djelima je zanos s prirodom, ljepotom, umjetnošću, sjećanjima, ekstazom. To su značajke Fetovih tekstova. Često pjesnik zadovoljava motiv letenja s tla poslije mjesečine ili čarobne glazbe.

Metafore i epitete

Sve što pripada kategoriji uzvišenog i lijepog, obdareno je krilima, prije svega osjećajem ljubavi i pjesmom. Tekstovi Feta često koriste takve metafore kao "krilati san", "krilati pjesmu", "krilati sat", "krilati riječ zvuk", "inspiriran ekstazi" itd.

Epiteti u svojim djelima obično ne opisuju sam objekt, nego dojam lirskog junaka od onoga što je vidio. Stoga, oni mogu biti neobjašnjivo logično i neočekivano. Na primjer, violina može dobiti definiciju "topljenja". Karakteristični za Fet epitete su "mrtvi snovi", "mirisni govori", "srebrni snovi", "trava u plačima", "udovice azur" itd.

Često se slika uzima pomoću vizualnih asocijacija. Pjesma "The Singer" živi je primjer toga. Pokazuje želju da prevode osjećaje stvorene melodijom pjesme u specifične slike i senzacije, od kojih se sastoje Fetove lirike.

Te pjesme su vrlo neobične. Dakle, "udaljavanje udaljenosti", i "nježna svjetlost" osmijeha ljubavi, "glas gori" i zaustavlja se u daljini, poput "zore iznad mora", ponovno izliti bisere "glasnom plime". Takve složene podebljane slike u to vrijeme nisu znale rusku poeziju. Utemeljene su mnogo kasnije, samo s dolaskom Simbolista.

Govoreći o kreativnom načinu fetusa, spomenuti je i impresionizam, koji se temelji na izravnom fiksiranju dojmova stvarnosti.

Priroda u djelu pjesnika

Tekstovi krajolika Feta izvor su božanske ljepote u vječnoj obnovi i raznolikosti. Mnogi su kritičari spomenuli da priroda opisuje ovaj autor kao iz prozora dvorca ili iz perspektive parkova, kao da bi to moglo izazvati divljenje. Pejzažna fetalna poezija je univerzalni izraz ljepote svijeta nepoznatog od strane čovjeka.

Priroda za Athanasius Afanasievich je dio vlastitog "Ja", pozadina njegovih iskustava i osjećaja, izvor nadahnuća. Fetove tekstove čini da zamagljuju liniju između vanjskog i unutarnjeg svijeta. Stoga se ljudska svojstva u svojim stihovima mogu pripisati tami, zraku, čak i boji.

Vrlo često priroda Fetaove lirike je noćni krajolik, jer noću, kad se ispraznim danima isprazni, najlakše je uživati u sveobuhvatnoj, neraskidivoj ljepoti. U ovo doba dana pjesnik nema naznake kaosa, fascinantnog i zastrašujućeg Tyutcheva. Kraljevska sklada skrivenog poslije podne vlada. Ne vjetar i tama, već zvijezde i mjesec izlaze na vrh. Na zvijezdama Fet čita "vatrena knjiga" vječnosti (pjesma "Među zvijezdama").

Teme Fetovih lirika nisu ograničene na opis prirode. Poseban dio njegova djela je poezija, posvećena ljubavi.

Ljubav lyrics Feta

Ljubav prema pjesniku je cijelo more osjećaja: plaha čežnja i uživanje duhovne intimnosti, apoteoza strasti i sreća dviju duša. Pjesničko sjećanje ovog autora nije poznavalo nikakve granice, što mu je omogućilo da napiše pjesme posvećene prvoj ljubavi pjesnika, čak i na padini svojih godina, kao da je još uvijek pod impresijom takvog dobrodošla novog datuma.

Najčešće pjesnik opisuje podrijetlo osjećaja, najnaprednijih, romantičnih i drhtavih trenutaka: prvi kontakt ruku, duge poglede, prva večer hoda u vrtu, što dovodi do duhovne intimnosti, kontemplacije ljepote prirode. Lirski heroj kaže da ne manje od same sreće, on vrednuje korake prema njemu.

Pejzaž i ljubavna poezija Fet predstavljaju nedjeljivu jedinicu. Akutna percepcija prirode često je uzrokovana ljubavnim iskustvima. Živi primjer ovoga je minijaturni "Šapat, plašljivo disanje ..." (1850.). Činjenica da u pjesmi nema glagola nije samo izvorna tehnika, već i čitava filozofija. Nema akcije jer zapravo opisuje samo jedan trenutak ili cijeli niz instanca, nepokretan i samodostatan. Slika ljubljenog, opisana detaljima, čini se da se raspada u općenitoj mjeri pjesničkih osjećaja. Ovdje ne postoji integralni portret junakinje - treba dopuniti i ponovno stvoriti maštu čitatelja.

Ljubav u Fetinim stihovima često dopunjuju i drugi motivi. Dakle, u pjesmi "Noć je sjao, vrt je bio pun mjesec ..." u jednom impulsu pridružuju se tri osjećaja: divljenje glazbe, ugodna noć i inspirativno pjevanje, koje se u ljubav prema pjevačici. Cijela duša pjesnika rastvara se u glazbi i istovremeno u duši pjevane junakinje, koja je živo utjelovljenje tog osjećaja.

Ova pjesma je teško jedinstveno dodijeliti ljubavi pjesama ili pjesama o umjetnosti. Bilo bi to ispravnije definirati ga kao hvalospjev ljepotu, kombinirajući živopisnost iskustva, njegovu šarmu s dubokim filozofskim tonovima. Ovaj svjetonazor naziva se estetizmom.

Athanasius Afanasievich, odveden na krilima nadahnuća izvan granica zemaljske egzistencije, osjeća se kao gospodar, jednak bogovima, moć njegovog pjesničkog genija koji nadilazi ograničenja čovjekovih mogućnosti.

zaključak

Cijeli život i djelo ovog pjesnika je traženje ljepote u ljubavi, prirodi, čak i smrti. Je li je mogao naći? Samo oni koji doista razumiju autorovu kreativnu baštinu mogu odgovoriti na to pitanje: čuo je glazbu svojih djela, vidio pejzažne platnare, osjetio ljepotu pjesničkih linija i naučio pronaći sklad u okolnom svijetu.

Pregledali smo glavne motive Fetovih tekstova, karakterističnih značajki rada ovog velikog pisca. Tako, na primjer, kao i svaki pjesnik, Athanasius Afanasyevich piše o vječnoj temi života i smrti. Ne boji se smrti ni života ("Stihovi smrti"). U fizičkoj smrti pjesnik doživljava samo hladnu ravnodušnost, a zemaljsko postojanje opravdava Afanasy Afanasyevich fetus samo s kreativnim požarom koji je u skladu s njegovim "pogledom na cijeli svemir". Zvuči u stihovima i antiknim motivima (na primjer, "Diana") i kršćanima ("Ave Maria", "Madonna").

Detaljnije informacije o Fetovom radu nalaze se u školskim udžbenicima o ruskoj književnosti u kojima se tekstovi Afanasije Afanasevicha detaljno razmatraju.