Porijeklo riječi

Govor je posve jedinstven fenomen koji je svojstven samo čovjeku. Pomoću nje možete donijeti važne informacije, izraziti svoje mišljenje, upozoravati. Bez pretjerivanja, možemo reći da je govor ono što povezuje pojedince s društvom, dopuštajući im da međusobno komuniciraju.

Ali samo ljudi koji komuniciraju mogu jasno i iscrpno izraziti bit onoga što se događa. Jedinica govora je riječ, to jest odraz koncepta ili pojave. A to nije samo kombinacija zvukova. Činjenica da je izvor riječi božanski, kaže Biblija. A istina, čini se, kako da objasni prekrasan dar izražavanja kombinacije nekoliko zvukova koncepta, djelovanja, imovine i fenomena?

Međutim, nećemo uloviti u teologiju, ali ćemo se približiti pitanjima lingvistike. Ne treba uzeti u obzir sve priloge i dijalekte. Stoga, primjerice, uzmimo podrijetlo ruskih riječi. Obje su stara baština i primjer narodne umjetnosti. Jednom, prema znanstvenicima, bio je jedan jezik za Indoeuropski narod, čiji su izravni potomci bili slavenska plemena. Od njih, zauzvrat, bili su Rusi. S premještanjem Slavena na goleme teritorije, postupno je nestao njihov pojedinačni jezik, raspadajući se u mnoge narječje, koje su kasnije formirane na zasebne jezike. Trenutno su toliko različiti da se njihovi nositelji često jednostavno ne razumiju.

Slavonski rječnik je uglavnom indoeuropski korijeni, ali budući da su Slavenice čvrsto kontaktirale i djelomično pomiješane s drugim narodima, na njihov jezik su najprije utjecali iranski jezici (posljedica kontakata s Skithima i srodnim plemenima), a zatim gotike (razlog za osvajanje Gota). Čak ni ne sumnjamo da je dob nekih riječi koje svakodnevno koristimo stotinama ili čak tisućama godina. Jedan jednostavan primjer. Svi znaju riječ "medvjed". To je iz drevnog Slavena doslovno prevedeno kao "poznavanje meda", ili jedenja meda. Stvorena je kombinacijom korijena dviju riječi. I na isti način (root + sufiks + korijen) pojavio se veliki broj ruskih riječi. Više primjera - uredski rad, prekrasna, skinhead i mnogi drugi.

Drugi način stvaranja riječi je dodavanje novih sufiksa na riječ, često mijenjanjem značenja riječi. Postoje mnogi primjeri. Riječ "leptir" dolazi od riječi "žena" - drevni Slavenci vjeruju da se žene nakon smrti pretvaraju u leptire.

Postoji još jedan način stvaranja novih riječi - to je imitacija zvukova, uključujući zvukove prirode (na primjer, riječi "kukavica", "režanje" itd.). Možda je ova metoda koristila primitivni narodi. Ali kako su došle riječi "pas", "lav", "mačka" - ne zbog imitacije zvukova prirode, a ne zbrajanja korijena riječi? Uvijek su korišteni u popularnom govoru. Slične riječi postoje i na drugim europskim jezicima - stoga su ove riječi autohtone prema Rusu, a njihova se povijest vraća na drugi jezik, proto-slavenski.

Valja reći da je teorija iskonskog europskog podrijetla njemačkog, gaelskog, grčkog, slavenskog, sanskritskog, latinskog jezika neosnovana. Na primjer, na hindskom i perzijskom jeziku postoje riječi vrlo slične njihovim analogima na slavenskim ili germanskim jezicima.

Vrlo zanimljivo je podrijetlo opscenih riječi. Valja napomenuti da oni uopće nisu bili abuzivi. Podrijetlo riječi, koje se nazivaju opsceno, vrlo je drevno (ne računajući neke koji su došli iz drugih jezika). Mnogi to neće vjerovati. No, riječ koju su voljeli mnogi, a pismo "b" je nekada značilo "zalutalo", došla je iz riječi "lutati". I tek mnogo kasnije počelo je značiti isto kao i danas. Postao je bezvrijedan jezik pod carica Anna Ioannovna, koja ga je zabranila.

Riječi koje nazivaju muškim i ženskim genitalijama imaju predrasvarske korijene, njihovi analozi su na svim slavenskim jezicima. Prije mnogo stotina godina nisu bili nimalo opsceni. Riječ drevnog sanskrtskog jezika, koja prenosi proces kocije, vrlo je slična ruskom kolegi, pa je ta riječ također vrlo drevna.

Dakle, općenito, naš jezik ima drevnu povijest - porijeklo riječi u njihovoj većini ukorijenjeno je na proto-jeziku indoarijskih naroda, a možda čak i dublje. Međutim, on još uvijek nije izravni potomak sanskrtskog, tijekom svoje povijesti se promijenio. Stoga, podrijetlo riječi našeg jezika nije u potpunosti indoeuropski, a djelomično - azijski, djelomično - francuski, latinski, grčki i engleski.