Niti jedan fenomen ili događaj ne dolazi izoliran, u vakuumu. Nijedna riječ se ne koristi "sama po sebi" - bilo što drugo. Kontekst je pojam latinskog podrijetla (latinski kontekst). Označava odnose, veze, okruženje.
Teško je pronaći kuglu gdje taj fenomen ne bi pronašao primjenu, gdje bi to bilo beznačajno. Riječ u kontekstu može stjecati različita značenja, nijanse značenja - do suprotno (na primjer, ako se koristi s ironije ili sarkazamom). U jeziku, kao iu međuljudskoj komunikaciji, tumačenje odlomka teksta, govora ili izražavanja ovisi o tome što je bilo rečeno (značilo) prije i poslije. Na primjer, za riječ "more" izravan kontekst je velika količina vode, ali govoreći "pješčanim morem", mislim na pustinju. Lexem se ovdje koristi kao metafora. Značenje riječi "more" ovdje se percipira kao sinonim za "ogromnu količinu", "nešto neizmjerno".
U sferi verbalne komunikacije, zanemarujući "okoliš", atmosferu, situacija razgovora može dovesti ne samo nesporazume nego i sukobe. Osim toga, kulturni kontekst iznimno je važan u ovom području. To je često odlučujući čimbenik koji u potpunosti može narušiti tijek razgovora i daljnji razvoj. Na primjer, u Francuskoj, kada je pozdravljen, potpuno normalni fenomen će ljubiti obraz čak i među nepoznatim ljudima. I u Japanu ili Velikoj Britaniji takva bi gesta zamišljena kao neprirodna, previše intimna.
U lingvistici u proučavanju ljudske komunikacije, uglavnom se govori o frazeološkom kontekstu (značenju fraze i idioma), kao i situacijskom. U slučaju potonjeg, važni su čimbenici kao što su vrijeme, prostor, sfera: poslovni pregovori, predavanje, obiteljski razgovori, TV debate, kao i događaji koji prethode razgovoru. Značajni su također sudionici u komunikacijskom procesu i uloge koje su im dodijeljene, na primjer: mentor, prijatelj, ljubavnik. Situacijski kontekst također su ciljevi, planovi, namjere i znanje sugovornika. Nije uvijek očito, ali temeljne "struje", poput misli i osjećaja protivnika, iznimno su važne za razumijevanje suštine cjeline. Na primjer, u raspravi o sudbini zatvorenika, ljudi koji imaju iskustva u zatvoru ili u pritvoru i oni koji su bili žrtve zločina, ponašat će se drukčije na različite načine.
Druge znanosti koriste ovu riječ da izraze veze (ponekad sasvim daleke) određenih događaja ili fenomena. Kontekst u književnosti može biti povijesni, umjetnički i ideološki. Nema posla izvan vremena i prostora. Naravno, stupanj točnosti prijenosa realnosti potpuno je različit, ovisno o rodu i žanru. Međutim, u poeziji i prozi prisutan je atmosfera vremena, vrijednosti, ideologija. Buninsky "Tamne ulice" reproduciraju ne samo pre-revolucionarnu Rusiju, već i život pariškog iseljavanja. U Tolstojevom ratu i miru, kulturni i povijesni kontekst je deseta i dvadesetogodišnja godina devetnaestog stoljeća. U okruženju određenih pojmova, aluzije (nagovještaj činjenice ili predmeta koji nisu izravno nazvani), riječi stječu novo značenje. Simboli se mogu tumačiti samo u makro kontekstu - to jest, na ljestvici cjelokupnog djela, punu kreativnost pisca, epohe, smjer. Određene pojave mogu se u potpunosti shvatiti samo u vezi s biografijom autora ili njegove ideologije. Na primjer, Voronezhov kontekst je za Osip Mandelstam mjesto izgnanstva, nije slučajnost da se asocijativna serija povezana s ovim gradom podsjeća na nešto sumorno, oštro: "Voronez je gavran, nož". Samo znajući život pjesnika, možemo ih dešifrirati. Svaka riječ u kontekstu može aktivirati prijenosni ili periferni smisao.