Heine „Lorelei”: stara njemačka legenda

Rajna blizini rta Lorelei snažno ograničava svoj tok. U ovom trenutku, to je vrlo opasno za plovidbu. Osim toga, to je ovdje da je vrlo duboko. Vjetar urla oko Rta, a na suprotnoj strani može čuti zvuk slapa. Ime nekad prevodi kao „stijeni koja šaputati”. Pod vodom su grebeni koji je stvorio opasnu protok vrtlog. Uzeti zajedno doveli do mnogih brodoloma. Mladi romantični pjesnik u „Knjizi nad pjesmama” u 1823. stavio baladu „Lorelei”. Genrih Geyne nije bio prvi koji je uputio ovu temu. On je to romantizirana po potrebi, a era njegovih osobnih iskustava.

Prijevodi Heine

Više od jednom i na različitim vremenima pjesme Heine „Lorelei” tretira najbolje ruske pjesnike. U svakoj od njih možete pronaći razlike. Najbolji prijevod Heine „Lorelei” razmotriti djelo S. Marshak. Ali ovaj izbor - subjektivno prednost. Autor ovog članka radije prijevod Heine balada „Lorelei”, koji je stvorio Vilgelm Levik. Također je zanimljivo usporediti krevetić s prijevodom. U njemačkoj poeziji je proizvod takvog dodira i glazbeno, bilo je to narodna pjesma.

Tema pjesme

Ukratko opisati o čemu se radi Heinea. Lorelei - zlatovolosaya lijepa žena - sjedi na visokoj stijeni i pjeva, tako da svatko tko prođe kraj njega, nehotice baca vesla ili jedra i počela slušati njezinu pjevanju i gledati kako se češlja njezina zlatna kosa ima zlatni grb. U ovom trenutku, zrak je svjež, taman ... Rajna teče mirno. Slika je tako lijepa, da čitatelj i plivač zaboraviti insidiousness Rajne. To je ne čudi da je Shipman dobiva navikli živost na vrhu litice i sluša tajanstvene melodijskih rime. On prestaje primijetiti stijenu, a pred njim je samo lijepa vizija, čiji božanski zvuci sasvim bi ga izgubiti um. Kraj je uvijek jedna - plivač umire. To se, rekao je, u prvim stihovima Heinea, priče o starim vremenima.

poetski trope

Na ruskom Vilgelm Levik sam izabrao amphibrach. Rhyme je koristio križ kao original. 24 linija u 24 redaka i prevoditelj u njemačkom pjesmi. Mi smo počeli razmatrati Heine pjesmu „Lorelei”. Naš pjesnik ne odstupa od Heinea. Lirski junak je na obali, a njegova duša je zbunjen tuga. On progoni jedne stare priče on govori sada. Pjesnik osjeća nadvigayuschuyu vode cool. Za Rajne i zaspao u tami. Lirski junak odlazi na drugi svijet i vidjeti posljednji tračak plameni sunca i zapalio im Čovjek na stijeni.

Lorelei

U pjesmi nema akcija. To je sve o opisu fatalne ljepote. To je to, sve u zlatnim sjajem (ova riječ se koristi tri puta, postavljena uz bok, kao i tri ponavlja svoje Heine), divi lirski junak, nikada ne skidajući oči. Njegova glatka akcija - djevojka mirno češljanje joj kosu (ovaj izraz se ponavlja dva puta u Heinea - Sie kämmt Ihr Goldenes Haar, Sie kämmt es mit goldenem Kamme) - fascinantan ostalo. Čarobni pjesma i toči iz usta, potpuno očarava i oduševljava ga. I ne samo njega, nego i veslač koji je zaboravio na valovima. Sada tragedija: apsorbiraju plivač vode. Heine govori o tome kako je događaj koji se ne može spriječiti (Ich glaube, die Wellen verschlingen). Snaga Loreley pjevanje razbija sve. Tužno je posljednja dva ajeta naglašava njemački pjesnik: Und das hat mit ihrem Singen, Die Loreley getan.

opasan zavoj

Pjesma je puna nepoznate sile, tako uzbudljivom veslač, on ne vidi veliku stijenu ispred sebe. On gleda samo u visinu, prekrasne djevojka zlatnu Lorelei. Lirski junak predviđa kraj: na zbijen valove zauvijek preko veslač. Cijeli razlog za pjevanje Lorelei.

Zašto brinuti o starom pričom o autoru

Možda zato što se ne tako davno, on je preživio pad svojih nadanja. Ponovnog čitanja Brentano, Heine susreo sliku fatalne, nesvjesno nosi prirodnim ljepotama, koji ga je uzbudio. Pjesnik je bio zaljubljen u Kuzinu Amaliyu, kada je živio u Hamburgu, ali ona mu nije odgovorila. Njegova iskustva rezultirali su linije balade. Tijekom nacističke ere Heine knjige na lomači. Bilo je dopušteno samo „Lorelei”, koji je doživljavaju kao folk.