Ivana Kotljarevskog „Eneida”: povijest pisanja i sažetak

Moderni Ukrajinski jezik ne bi postojala da nije bilo Ivana Kotljarevskog, koji je napisao iznenađujuće smiješni pjesmu „Eneida”. Zbog toga je produkt živog jezika ukrajinskog naroda konačno je prebačen na stranice knjige. Ali ne samo da privlači „Eneida” čitatelje i uzbudljiv priču i vesela i svijetle, dobro propisanih znakova.

Ivana Kotljarevskog: kratka biografija

Rođen je Ivan Petrovich Kotljarevskog u Poltava, u obitelji činovnica u rujnu 1769.

Kada je dječak imao jedanaest godina, bio je poslan na studij na bogosloviji. Nakon studija Ivan Kotljarevskog zaraditi za život dajući privatne satove potomke lokalnog plemstva. Malo kasnije, osvojio je mjesto u Poltava uredu i radio tamo oko četiri godine.

Tijekom rusko-turskog rata Kotljarevskog aktivno sudjelovao u opsadi Ismaila i bio je čak i počasni medalju. Nakon rata, on je u mirovini i vratio se u Poltava.

Kada je Ivan Petrovich tridesetih godina, on je dobio Ranger u jednom Poltava škola za djecu iz siromašnih plemićkih obitelji koji ne mogu platiti za svoje studije u srednjim školama dostojan njihova položaja.

Tijekom francusko-ruskog rata 1812 Kotljarevskog aktivno sudjelovao u obrani Poltava, dobiti dozvolu za organizaciju snage lokalne mladih kozačke pukovnije.

Nakon rata, postao je zainteresiran za kazalište. U 1816. on je postao glava besplatan kazališta Poltava. Zbog nedostatka pristojan repertoara on uze pisati. Dakle, dva komada došao iz njegova pera: „Natalka Poltavka” i „Moskal Charіvnik”.

U dobi od 69 godina umrla Kotljarevskog. Pokopan je u Poltava.

Povijest pisanja „Eneida”

Čak i za vrijeme njegovog vojnog roka u Ivan Petrovich je imao ideju da napiše pjesmu o Kozaka. Znajući i klasične književnosti, kao i posjedovanje veliki talent pjesmicu, odlučio sam se temelji na priči „The Eneida” je rimski pjesnik Vergilije se stvorili svoj vlastiti rad Kotljarevskog.

„Eneida” Vergilije je nekoliko godina ranije već bila prevedena na ruski jezik u prilično slobodnom stilu ruski pisac Nikolaj Osipov, što je inspiriralo Kotlyarevskogo. Međutim, Ivan okrenuo junak Eneja u kozak, a vrlo pjesma napisana običnim razgovorni govor, koji je u ukrajinskom književnosti nitko prije njega nije.

U 1798, u St. Petersburgu ugledao svjetlo prva tri dijela pjesme. „Eneida” Kotlyarevskogo odmah stekao popularnost ne samo njezina priča, ali i duhovit humor, koju je pjesnik obilno opskrbljuje svoj rad privlači čitatelje. Osim toga, napisan na ukrajinskom jeziku, bilo je egzotično za ruskog govornog stanovništva zemlje.

Potpuno pjesma nije bila objavljena tek nakon pjesnikove smrti 1842.. Važno je napomenuti da se posljednja tri stila i humora drugačiji od prvog, oni osjećaju određeni „sazrijevanje” Kotlyarevskogo.

„Eneida”: sažetak prvog, drugog i trećeg dijela

U prvom dijelu hrabrom kozak Eneja nakon uništenja rodom iz Troje na savjetu svoje majke, božice Venere (njegov pokojni otac je jednom pomogao joj osvojiti argument u drugim boginjama) šalju se Trojanci u novoj zemlji uspostaviti svoje kraljevstvo tamo. Međutim, Juno, Eneja mrzi obitelj (ona je bila među gubitnicima od boginje Venere), pokušava popraviti junaku svih vrsta šale. No, Venera, požalio se njegov otac Zeus uči da Eneja suđeno veliku sudbinu - on će biti osnivač velikog kraljevstva.

U međuvremenu Eneja i njegovi drugovi stigli u Kartagi, gdje je poletan kozak pada kraljica Didu. U rukama junak zaboravlja o svemu io tužnoj prošlosti i veliku budućnost. Tada mu je Zeus šalje Merkur, koja prisiljava Eneja ostaviti voljenog. Dido, ne može podnijeti takvu izdaju, počini samoubojstvo.

U drugom dijelu Juno lukav Trojanski čini žene spali brodova, dok su muškarci blagdan na Siciliji. No, bogovi poslati kišu na zahtjev Eneja, a brodovi su ostali netaknuti. Ubrzo je san u pitanju Eneja njegov pokojni otac Anchises i zatražio da ga vidi u paklu.

U trećem dijelu Eneja nakon duge potrage i uz pomoć Sibila je put u pakao. Nakon što je vidio strahote podzemlja i susreo dušu mrtvih sunarodnjaka, a Dido i njezin otac, heroj sa skupim darovima i povoljne proročanstava ide van opet.

„Eneida” Sažetak četvrtog, petog i šestog dijela (napisana mnogo kasnije)

U četvrtom dijelu Eneja plovi do otoka kralja Latina. Ovdje počinje prijateljstvo s njim, a on planira dati za lijepo novom susjedu njegova lijepa kći Lavinia. Međutim, bivši dečko djevojke - Kralj Thurn - uz pomoć sveprisutnog Juno počinje rat protiv Latina. U međuvremenu, podmukao lukavi boginja postavlja Latina žena protiv trojanaca, i oni se pripremaju za rat.

U petom dijelu Venere nagovara boga-Smith Vulkan napraviti veliki oružje za Eneya. Za pobjedu u ratu, Trojans traže pomoć od susjedne nacije. Juno upozorava Turna vrijeme početka Eneja napad. A dva trojanskih ratnika - dno i Euryalus - tajno ušuljati u neprijateljske logor i ubiti mnogo protivnika, čime se ubija. Ubrzo su Trojanci uspjeli platiti Turna let.

U zadnjem dijelu pjesme, Zeus zna o budalaštine bogova, te ih zabranjuje uplitanje u sudbinu Eneja. Međutim, Juno, Zeus je došao do svog supruga, pijan i drogiran ga. I nakon korištenja trikove spasila od propadanja turneje. Eneja slaže s Thurn i latinski na fer borbi, koja bi trebala odrediti ishod rata. Juno se bori da uništi Eneja, ali Zeus hvata joj i zabranjuje intervenirati, dodajući da je nakon smrti Eneja, bit će s njima na Olimpu. Eneja poraza Turnus iskreno i nakon kratkog oklijevanja ga ubije.

Likovi „Eneida”

Glavni junak pjesme je sin Venere i Anchises kralja Troje - Eneja. Bio je hrabar kozak, hrabar, odlučan i vješt ratnik, ali nije bilo strano ljudskoj slabosti. Dakle, Eneja je ne zaziru piće i prošetati s prijateljima. Također je osjetljiv na žensku ljepotu. Vezu s kraljicom Dido, Eneja zaboravlja sve. No, kasnije se lako baciti ga po nalogu bogova. Unatoč svim svojim nedostacima, kada je potrebno, Eneja je u stanju pokazati i diplomaciju, i snalažljivost. To je cijela pjesma „Eneida” je izgrađen oko tog lika.

ostali likovi nisu tako svijetle u pjesmi. Na primjer, u obliku Dido utjelovljuje klasičnu ženu. Ona je pametna, duhovita i vrijedni, ali je ostavio udovicu, snove jakoga rame. Nakon što je zarobljen u srce Eneja, kraljica je počela da se ponaša kao žena u komedijama: ljubomornog i grdila ga.

Francuski kraljevi i Thurn imaju suprotne znakove. Prvo pohlepni i kukavički, pokušavajući izbjeći rat svim sredstvima. Drugi, naprotiv, podebljano, svečan i arogantan. Zbog toga bombastika lako moguće koristiti Juno.

Od posebnog interesa je znak Latina žena - Kraljica Amata. Žena odgovara Turnu - isti ponosnu i pompozan. No, ona je nevjerojatno pametan i lukav. Međutim, kao što je Dido, nakon što je pao u ljubavi, on počinje da glupost.

Valja istaknuti kako su likovi dva trojanaca Kozaka - Nisa i Euryale. Žrtvujući svoje živote, oni su uništili mnogo neprijatelja. Moguće je da je stvaranje tih slika koristi svoja sjećanja o rusko-turskom ratu Kotljarevskog.

„Eneida” je nezamisliva bez glavnih likova bogovima. Prvi od njih je domaćin vrhovni božice Juno Olympus - glavni protivnik Eneja. Mrzi sve moje srce protagonist, koji sanja o svojoj vapna. Da bi se postigla svoj cilj, Juno spremni učiniti sve i nije ni prestati da izričito zabranjuje muža. Međutim, unatoč svim svojim artifices, proročanstvo obistiniti na Eneja.

Još jedna junakinja boginja „Eneida” - Venera. Budući da je prilično razuzdan, božica tako ponaša poput prave brižne majke. Ona ide na velike duljine kako bi joj Eneja: suprotstavlja Juno, vulkan mami, a ponekad tvrdi sa Zeusom.

Zeus u „Ëetvrtome pjevanju Eneide” je prikazan kao tradicionalni šef - on voli piti i opustiti. Unatoč njegovim upozorenjima, božica rijetko slušaju ga, težak da biste dobili svoje zaobilaznice, uz pomoć mita i veze.

Prijevod „Ëetvrtome pjevanju Eneide” na ruskom

Danas, postoji mnogo rasprava oko toga da li je jezik na kojem je napisana „Eneida” Kotlyarevskogo. Dakle, neki ljudi pogrešno vjeruju da je Ivan Petrovich je napisao svoju prvu pjesmu na ruskom, a kasnije nije prijevod. „Eneida”, međutim, zapravo je napisano u ukrajinskom (malo ruski, kako su rekli), ali kao zasebna abecede on nije bio tamo, autor koristi slova ruski.

Ali pun prijevod „Ëetvrtome pjevanju Eneide” u ruskom Kotlyarevskogo provodi I. Brazhnin.

Usput, ne brkati rad Osipova i onaj koji je napisao Kotljarevskog. „Eneida” u svakoj od autora - zaseban, samostalan rad. Međutim, prilikom pisanja i Osipov i Kotljarevskog koristi kao primarni izvor Virgil pjesme.

Mnogo godina kasnije, mnogi od riječi, događajima, stvarima i događajima navedenim u „Ëetvrtome pjevanju Eneide” izgubio svoju važnost, ako ne i potonuo u zaborav, tako da moderni čitatelji ne razumiju sve što je opisao u svojoj pjesmi Kotljarevskog. „Eneida” Sada se čini da je samo zabava pjesma sa stare kletve. Ali ona i dalje ostaje omiljena od svih Ukrajinaca, i ne samo njih.